Sretenjske besede: Kristina Stojadinović

Posted by on Sunday, February 19, 2012

FIAT IUSTITIA PEREAT MUNDUS

Još od veličanstvenih Rimljana koji su iz svoj životnog peščanika crpeli i poslenje zrno kako bi ga pretočili u savršenstvo ,koje vreme sa nama upoznaje,postoji reč koja je čuvenog tvorca Corpus Iuris Civilis-a ,Justinijana,privlačila mišlju da se moćna država ne zasniva samo na snazi oružja ,već na pravdi  koja ne ubija ali zna najjače da zaboli.Naterala daleke susede Grke i Rimljane da gledaju u istom smeru,podstakla Evropljane da na svojoj teritoriji poseju najlepsi cvet .Motivisala Srpske vladarske dinastije da po koji ukradu,i stvore svoju oazu pravde.Pravda,čvrsta je poput stene,privlačna kao Gravitacija a hladna kao led.

Ne,nisam se zbunila.U istinu,znoje mi se dlanovi i jasno čujem svoje srce kako otkucava.Zastala sam, jer mi naviru secanja.Ovih dana srela sam dobru drugaricu ,bila je u modricama ,modricama jer je žrtva nasilja u porodici i  zapitala sam  se tada da li KZ već sanja o klasičnom sudstvu pa je sebi član 194 dao mogućnost da se odmori jer je previše dobar? Ili se jednostavno prepustio uznemiren od uzvika i boli kojima bi trebalo da bude potpora?Krišom sam posmatrala majku kako broji poslednje dinare ,ne bih li ja imala dovoljno za doručak.Doživela da mi život na surov način oduzme dragog prijatelja ,koji je trebao da krasi najlepse sutra.Osluhnula medije-kažu:“Gore nam vreme dolazi“.Zastala sam .Zaćutala.Nije bilo reči više.Pala sam.Nije kukavički pasti,kukavički je ne ustati.Ta borba sa glavnim arhitektom moje svesti-bolom,bila je na prvi pogled besmislica.Tražiti pravdu ovom trenutku je kao tražiti  vodu u pustinji ili zrak Sunca u sred zime. Postala bih rob da se nisam saplela o svoj oblak .Od tada svaki atom moje snage usmeren je na rasvetljenje ovog crnila.Zato sigurno i ne čudi što sam za svoj životni put odabrala cipele za koje tvrdim da bi retko ko sa mnom zamenio.Odabrala sam put popločan pravdom i ponosim se time,jer svi koraci budućnosti su u obući sadašnjosti.Ja želim da moji koraci  budu što veći a trag bude vidljiviji.Nisam se kao kukavica ušuškala u svom toplom krevetu i dopustila da me nosi ovo životno more na kojem je neprestana bura.Nisam ,jer znam da sam učesnik najveće bitke na svetu,Celzus je umeo reći da smo sveštenici jer služimo pravdi ,dodala bih i večite sluge- ako je potrebno ,jer hiljade mladih i ja imamo istorijski zadatak.

Danas ,svi mi imamo pravo da uzviknemo,jer znanje i pravda govore  a neznanje i nepravda  ćute.Nismo slučajno ovde .Ovo oko mene nisu obični zidovi,ovo su zidovi ćelija kraj kojih mi tečemo kao krv dajemo im život.Mi smo neko ko kao kiseonik preovlada medju hiljadu otrovnih gasova ,mi širimo umetnost dobrote i jednakosti,mi širimo pravdu.I neka niko ne kaže da je pravda umrla,možda je zaspala ,ali mi ćemo je probuditi.Majka pravde-naša savest,vec zna koliko je problem urgentan.

„Hm,vidi ih,buntovnici,u kakvom vremenu živimo ,a oni prosipaju pamet o nekoj pravdi“-tvrdim da mnogi sada na ovaj način razmišljaju.I opravdano je .Nažalost,došlo je vreme koje bih pre nazvala nevreme kada je najvažnije ono što vidimo u ogledalu.Ljudi se spoznaju po tome da li su mršavi ili debeli,siromašni ili bogati.Ali mi ,koji nepravdu radije trpimo nego je nanosimo,imamo lek za njih .Mi se spoznajemo po tome da li smo pravi ljudi –ljudi sa osećanjima, željama ,velikim srcem  i deset prstiju koji umeju da uzvajaju i najfinije ideale koji su proizvod samo naše mašte.Sagradili smo sa tih deset prstiju našu oazu pravde.Naši zakoni su moderni ,naše sudstvo je reformisano,naš Ustav je najvisi cvet u ovom buketu.Ali mi ne bismo bili mi da to cveće samo ne posmatramo i divimo mu se, a retko ko se usudi da po koji i  ubere.Ne bi loše bilo i da ga  neko  ponekad zalije ,ne bi li mu dali znak da ipak postoji.

Armija veličanstvenih je i u vreme najvećih pohoda, na svom prestu negovala kraljicu i gospodaricu svih vrlina-pravdu,jer ni jedan put za pravdu nije neprohodan.Vreme je za moj pohod,pohod za bolju buducnost ,pohod za snove kojima je nebo granica i ovu jednosmernu ulicu Moje vreme i sada teče ,i zato krecem odmah, jer ni u jednoj ovako velikoj bitci za pravdu nema odmora.A Vi? Šta Vi čekate?



blog comments powered by Disqus
Make a Free Website with Yola.